Voće sazreva, livade bujaju, reke teku, uprkos svemu.
Jer menjaju se vremena, svet i ljudi. Mesta koja smo voleli. Naši sopstveni domovi. Napuštaju ih dragi, rađaju se deca. Voćnjaci se presvlače u beton, livade u sivilo i buku. Pod mojim prozorom keceljica zelenila živi životom zaboravljene prošlosti.
Selo Konarevo početkom prošlog veka bilo je livada, šuma i šljiva. Moj pradeda, često sam vam pisala o njemu, posadio je kajsiju, trešnju i malinu. Na brdu su se tada već granale jabuke. Pod brdom kupinjaci, grmovi trnjine i šipurka. I divlja i pitoma, priroda je pružala svoje pošteno srce i trnovite grane i volela je čoveka koji je tu živeo.
Moje Konarevo pamtim po crvenim kruškama kraj puta i kupinama zbog kojih sam gazila muljeviti ribnjak do kolena, po jabukama i belim šljivama, po dunjama, po mirisu trave i zemlje, po nebu koje je samo tu plavo tako da zaklanja svaku brigu i podseća vas da ste na toj zelenoj zemlji samo kratko, vrlo kratko jer vam je dom na nekom drugom mestu.
Neću da pamtim iskopana brda, zemlju koja se osipa, stabla koja sumorno trunu.
Gledam sa svog prozora tu jednu kecelju zemlje. I mama kaže - Ovde još svašta treba da posadimo.
I osmehnula sam se. Treba.
Stigla je odavno trešnja, kajsija se muči ali još rađa. Svega petnaestak godina je prošlo od zatiranja, bolnog zatiranja našeg starog doma a voće koje smo poneli sa sobom nas i dalje voli, oprašta nam i rađa. Smokva je porasla, ona malena kržljavica iz detinjstva. Višnja, isto onako visoka i tanka kao majka od koje je kalemljena.
Treba tu još svašta da posadimo. Ima neko dobro koje samo može drvo čoveku da daruje.
Zreli plod koji se nudi, tajna života u jednom sočnom zrnu boje i slasti.
Eto, tako i zato je nastao Džemi.
Mi volimo voće. Porodično. Voće nas voli.
I bilo bi tužno ne iskoristiti taj dragoceni dar prirode i ono čisto znanje naših starih koje ne biste mogli nigde da pronađete, zaradite, izmolite ili kupite, znanje koje su naše bake sakupile i sačuvale kao zbirku najvrednijih narodnih pesama, kao nisku bisera koja nam negde stoji u kutiji, u fioci, zaboravljena, možda i pokidana. Ali tu je, u svakom trenutku mi možemo da posegnemo za njom, da je iznova nanižemo. Da se setimo svega i da spasemo svet koji nezaustavljivo ide u sopstvenu propast.
Radi se o spasavanju onoga što smo nekada znali, voleli, bili.
Godinama sam govorila - Mama, ti znaš šta najbolje radiš i radi to. Sve drugo je rasipanje snage, sve drugo je suštinski promašaj. Moja mama je ponekad nesigurna kao i ja. Meni moji romani nikada nisu dovoljno dobri. Ja bih uvek još popravljala. Valjda zato već 6 godina nisam završila ni jedan.I nikada se ne bih naglas pohvalila, čak i ako mislim da sam konačno napisala nešto sjajno. Naučili su me da je to prilično neučtivo ali avaj, svet u kome živimo skromnost smatra za glupost.
Svejedno, mama i ja ćemo da ostanemo skromne. Reći ćemo samo da je Džemi ono što mama radi najbolje. Ona to jednostavno ume. Naučila je od svoje bake, svoje majke i tri tetke. Naučila je jer voli voće onako kako ga je voleo pradeda. Ona je njemu najsličnija, u svemu. I ona vam obećava da su ove teglice istinski ispunjene ljubavlju. Voćem, mirisima i slašću ali ljubavlju, pre svega. I ako ste sada odmahnuli rukom zbog ove ofucane literarne fraze, setićete je se kada otvorite svoju prvu teglicu Džemija :-).
Džemi je napravljen od voća, sa smanjenom količinom šećera uz dodatak začina koji mogu da vam pomute pamet. Džemi je slatkiš od voća, odgovor iz prošlosti na izazov koji je zadala sadašnjost.
Danas se prebrzo živi ali svi proizvodi dugo traju. Napravljeni su od nečega što često nema razumljivo ime.
I ne, ne radi se o zdravoj hrani. Radi se o PRAVOJ hrani.
Džemi je džem napravljen od voća. I tačka.
I poseban je, verujte nam na reč. Nije džem poput drugih.
Možete odmah njime da prelijete sladoled ili kolač, da ga namažete na hleb ili palačinke, da ga jedete kašikom iz tegle i uvek je dobar, svež i zanosan.
Možete odmah njime da prelijete sladoled ili kolač, da ga namažete na hleb ili palačinke, da ga jedete kašikom iz tegle i uvek je dobar, svež i zanosan.
Džemi je ideja i delo moje mame. Zato pišem ovaj post u množini, da se ne zbunite :-). Sutra ćete na FB STRANICI (klik) Džemija moći da pogledate cene i našu trenutnu ponudu. Ona se iz dana u dan menja, količine su ograničene a ukusi uvek neobični i neponovljivi. Prava mala, slasna iznenađenja, dobar poklon kada nekoga volite.
Dobrodošli u voćni svet i ostanite nasmejani jer je - sreća u malim teglama :-)).