Uskoro treba da promenim ličnu kartu jer je istekla. Prvih deset godina punoletstva.
Nije mi problem što sam ja starija. Brine me što stare ljudi koje volim.
A opet, ovaj moj nesretni blog proslavio je u subotu drugi rođendan. Čudno je kako nas ne plaše već raduju jubileji onih stvari koje su besmrtne.
Nisam stigla da baš u subotu obeležim taj mali blogo-praznik, pa sada postavljam prigodni receptić. Mi smo u kući uvek spremali kuglice za Novu Godinu, uz ostale sitne kolače. Ja sam uzimala bakine i mamine stare časopise, one bez slika, sa tamno-žutim papirom, i "štiklirala" recepte koji bi mi se dopali. Tada sam imala sedam ili osam godina, ne sećam se tačno. Stalno su nas u spremanjima prekidale restrikcije struje. Deka je nakalemio nekakav akumulator pa je sijalica kod peći radila, a ja sam sedela na peći, kao glupi Jemelja iz ruske bajke :-).
Vidite da sam napisala kako su u spremanju prekidi sa strujom prekidali "nas". Naravno da sam se vazda motala tu po kuhinji i već sam o tome pisala.
Kako je to davno bilo!
Prošlo je dvadeset godina, deke nema, nema ni peći ni akumulatora, ni restrikcija. Časopise sa receptima čuvamo. Volim da im vidim godinu štampanja. Preračunam koliko su dugo sa nama i odmah su mi draži.
Volim kako stvari koje volim stare sa mnom, nekako čine da mi svet ne izgleda tako surovo i da mi prolaznost ne bude tako strašna. Zavisim od prisustva tih poznatih, starih stvari koje me ubeđuju da samo godine prolaze a da sve drugo može da ostane isto.
NE može, Tajana. Umiru ljudi, razboljevaju se, stare. Propadaju i postaju sumorni, umorni, teški Bogu i drugima.
Kuće propadaju i drveće se suši. Godine prolaze.
Rođendani i nisu neki razlog za slavlje. Ni Nove Godine.
Više volim one obične dane koji ništa ne prekidaju, ne mere, ne podsećaju na to da je jedan deo života završen.
Zato vam se danas zahvaljujem na svemu :-).
Blog sam počela da pišem u teškom, preteškom mentalnom i emotivnom stanju. I kada kažem da mi je pomogao da se oporavim i danas budem srećna, mislim da ste mi vi pomogli.
Ne postoji neki način da vam ovako, na daljinu objasnim i prenesem svoju zahvalnost.
Morate da mi verujete na reč. :-)
Kuglice su uglavnom sjajne jer možete da "zabrčete", kako baka sa omalovažavanjem naziva njihovu pripremu, smesu kakva vam se dopada a uglavnom nisu sjajne jer možete, ili bar ja mogu, da ih pojedete milion :-). I jer meni nikad nisu ni sasvim okrugle ni približnih veličina. Nestrpljenje je jedna od mojih ozbiljnijih mana.
"Dzandrljivost" - kaže baka :-).
Sastojci:
OVOje zapravo recept kojim sam se poslužila da ne bih mamu dozivala da mi opet preko telefona čita sastojke nekih naših starih kuglica, pošto je priprema valjda nešto o čemu bih mogla i sama da zaključim. Naravno, dodala sam im nekoliko sastojaka koje volim i eto.
150 gr. mlevenogkeksa - ja sam stavila neki domaći Speculaas - imajte uvek za svaki slučaj još malo
1 kašika nekog jačeg voćnog likera. Na fotografijama, u čaši, i u kuglicama, je mamin domaći kiraso (liker od mandarina). Dobar deo tekućine imao je lep ukus ali nešto smo uprskale tokom pripreme pa se šećer odvojio i kristalisao na dnu čaše, zato vam ne pišem recept, jer ne postavljam nešto što mi nikad nije uspelo, a spremale smo ovo samo jednom. Vi stavite liker ili bilo koje aromatično alkoholno piće, ako to ne volite može i kašika ruma, soka ili mleka
2 kašike vanilin šećera
4 kašike šećera u prahu
100 gr blanširanih, blago propečenih ( da lepo zamirišu) i mlevenih badema
50 gr istopljene bele čokolade
50 gr putera
rendana korica jedne mandarine
Pomešajte sve sastojke.
Kao i uvek kad su kuglice u pitanju, odredite sami kada je smesa baš podesna da se sa njom radi ali imajte u vidu da čokolada i puter u frižideru očvrsnu, pa ako je potrebno dodajte malo mleka i stavite najpre smesu u frižider kako biste ispitali kako će da se ponaša pri pravljenju kuglica ako je hladna. Ako je preretka i gnjecava samo dodajte još keksa.
Kuglice uvaljajte u šta god želite i živeli :-)!